PSIHOTERAPIJA je socijalna komunikacija, SPECIFIČNI ODNOS s terapeutom,  učenje o svojim biološkim i mentalnim sustavima i ponašanju.  Interakciju mozga-uma  i okolišnog svijeta vidimo u ponašanju, prilagodni i neprilagodbi, motivacijama, razmišljanju, uvjerenjima, osjećajima,  govoru i introspekciji, a sve te pojave pokreće mnoštvo neurobioloških i mentalnih sustava i podsustava. Psihoterapija je djelovanje na te sustave, ona je kognitivni i afektivni PROCES I VJEŽBANJE radi uspostave mentalnog balansa, kompetentnog i adaptivnog ponašanja – svaka seansa je skica s tim ciljem

A) Psihoterapijski komunikacijski alati

• verbalna komunikacija, slobodne asocijacije, slušanje i fokusiranje ili usredotočena svjesnost
• terapijski dijadni odnos – transfer, kontratransfer, intersubjektivnost,
• terapeutova unutarnja dispozicija – razmišljanje o pacijentu
• suosjećanje i empatija
• tumačenje, suport, sugestija, konfrontacija
• snovi.

B) Psihoterapijski fokus – mentalni činovi, spektri uma i uzorci ponašanja

• introspektivni svijet i ideje – razmišljanja i afekti, self (sheme), emocije (sheme), refleksija ponašanja, sjećanje, planiranje, metakognicija
• socijalni svijet – komunikacija, odnosi, privrženost, druženje, briga za druge, grupni odnosi, autonomija i identifikacija
• bihevioralni uzorci, nagoni – motivacije,
• traganje-znatiželja (“kognitivni..nagon”), socijalni sustav, igra, seksualnost, intrinzične specifične motivacije + ciklusi sustava nagrade
• defanzivna i apetitivna ponašanja
• bazične potrebe – spavanje, hrana, odmor/fizička aktivnost,
• donošenje odluka, problemi i rješavanje sukoba
• Mentalizacija - mentalno-verbalno vježbanje (fitnes) s fokusom na sposobno i adaptivno ponašanje.

"U procesu u kojem nastojimo s našim pacijentima biti što djelotvorniji, cilj nam je čuti i razumjeti ono najdublje što nam žele reći. Istovremeno želimo prema pacijentu biti pouzdani, usredotočeni i puni razumijevanja. U odnosu koji nastaje na tim osnovama, pacijenti mogu steći jedno novo iskustvo koje samo po sebi može biti  terapijsko. Međutim, držim da naš cilj ne bi trebao biti samo pružanje tog boljeg iskustva jer ne vjerujem da iz toga može proizaći ikakva trajna promjena, pogotovo ako se terapeut hotimično trudi ostvariti ju. Ono što može donijeti boljitak i što je učinkovito terapijski nešto je više - to je interakcija koja se događa između pacijenta i terapeuta. To uključuje obostranu uključenost u proces, koji izgleda da ima svoju nesvjesnu mudrost i smjer. Kada se s njim uskladimo i slijedimo ga, kliničko putovanje koje tad počinje vodi nas i izvan onog što bi samo svjesnim razmišljanjem mogli zamisliti ili sugerirati pacijentu."

Patric Casement   (Learning from our Mistakes.)

UM JE (prostorno-vremenska) PLATFORMA, NOSAČ RAZLIČITIH MENTALNIH FENOMENA I OPERACIJA koje generira neurobiološka mašinerija (kognitivno nesvjesno). Dakle, ti fenomeni koje možemo imati na platformi uma su PERCEPCIJA, KOGNICIJA I AFEKTI

UM JE PRODUKT INTERAKCIJE - INTRINZIČNOG MOZGA, TIJELA,  PONAŠANJA I OKOLIŠA,  A NE  (SAMO) PSIHO-SOCIJALNIH NARACIJA -REFLEKTIRA SE KROZ MNOŠTVO  UZORAKA PONAŠANJA I MENTALNIH SPEKTARA- UM JE BIOLOŠKI I MENTALNI 

„Unutarnji svijet je u stvari kolekcija mentalnih fragmenata, koje mozak u trenutku prepakira u naraciju, priču, koja se oslanja na stvarnost, no nije sama stvaranost,već je to imaginacija i literarna kreacija“ THE MIND IS FLAT   (N. Chater)

FUNKCIONIRANJE MOZGA–KOMPLEKSNI SUSTAV, ponašanje i mentalni um   više  su u domeni DETERMINIRANOG KAOSA, nego linearnih i logičnih uzročno-posljedičnih procesa - No mozak voli rutinu, naviku, habituaciju, ustaljena pravila ponašanja, predvidljivost, te stalno radi predikciju i predikcijske greške. U jednadžbu mozga- uma kao kompleksnog sustava, treba uvrstiti - EMERGENTNO SVOJSTVO, STOHASTIČKI PROCES  I  BUKU U SUSTAVU. 

CIKLUSI MISLI koji se sekvencijalno u svakom trenutku pojavljuju u svijesti, posljedica su interpretacija senzornih inputa, interoceptora  (afekata) i memoriranih doživljaja i znanja.
 Svjesni smo samo rezultata CIKLUSA MISLI - interpretacija senzornih inputa uključujućuje  misli ili „govor“ u glavi , tj. unutarnji govor, jer (mentalne) senzorne interpretacije mogu biti očitavane  iz introspektivnog apstraktnog razmišljanja i maštanja (Nick Chater)

“INSIDE-OUT” model mozga  kaže da je mozak inicijalno generator besmislenih neuralnih uzoraka (dinamičke aktivnosti šiljaka ili „spikova“), koji generalno  „brbljaju“ dok nisu usaglašeni na djelovanju (akciji) utemeljenim interakcijama. Kada u tom procesu dođe do usklađivanja, podudaranja i uparivanja (matching) tih besmislenih „brbljajućih riječi“ (neuronalnih uzoraka) s rezultatom (outcome) akcije, oni stječu značenje – koherentnu percepciju, ponašanje i mentalne fenomene.  Kada je jednom    neuralni krug „kalibriran“ pomoću akcije i iskustva, mozak se može isključiti od svojih senzora i motornog outputa (akutatora), te istraživati  mentalno polje ili prostor misli, svjesno zavirujući u posljedice svoje vlastite kompjutacije, što se može nazvati procesom koji zovemo kognicija. (Gyorgi Buzsaki )

METABOTORPNI RECEPTORI (MR) I G PROTEINOM POVEZANI IONSKI KANALI (GPGIC) Mentalne operacije, ljudsko znanje i vještine  pohranjene su, i izvršavaju se    dinamičkom aktivnosti ovih receptora  i kanala. Kako GPGIC-ovi imaju sposobnost zatvaranja ili otvaranja grana dendritičnih stabala i završetaka aksona, njihova stanja prolazno preusmjeravaju neuronsku aktivnost na podmreže kroz živčani sustav. Prvo, MR otkrivaju ligande koji signaliziraju potrebu za aktiviranjem GPGIC, a zatim aktivnost kanala privremeno odabire podmrežu unutar (veće mreže) mozga. Proces odabira ove nove podmreže ono je što predstavlja inteligentno ponašanje i mentalnu operaciju -- bilo u obliku  pažnje, percepcije, misli, donošenja odluke, rješavanja problema, ili afekata. Sinaptičke veze i mrežni proračuni (šiljci) igraju samo sekundarnu ulogu, zatvarajući senzo-motorne petlje. Prema ovoj novoj paradigmi, inteligencija i um se pojavljuju unutar mozga kao funkcija MR-a i GPGIC-a čija je primarna funkcija kontinuirano odabiranje puteva preko kojih će neuralna aktivnost moći proći.  (Danko Nikolić)

Kognitivni sustav se sastoji od niza kompleksnih podsustava koji u pravilu su na nekoj hijerarhijskoj razini povezani jedni s drugim

1.KONCEPTI, 2.KATEGORIJE I SHEME, 3.MIŠLJENJE (konkretno, apstraktno) 4.DONOŠENJE ODLUKA, 5.RJEŠAVANJE PROBLEMA, 6. METAKOGNICIJA, 7. JEZIK I GOVOR, 8. DEKLARATIVNA MEMORIJA (semantička, epizodna, autobiografska) 9. NE- DEKLARATIVNA MEMORIJA (proceduralna, afektivna, priming), 10. UČENJE

+ IZVRŠNE FUNKCIJE (radna memorija, pažnja, kognitivna inhibicija, kognitivna fleksibilnost)

• KONSOLIDACIJA je proces pretvaranja kratkoročnog pamćenja u dugoročno. Taj proces se odvija putem interakcije hipokampusa i neokortikalnih područja, hipokampus je ključna struktura za prebacivanje kratkoročnog u dugoročno pamćenje. Ranije se mislilo da se jednom pohranjeno sjećanje jednako aktivira pri svakom prisjećanju.
• REKONSOLIDACIJA je „ažuriranje“ sjećanja, jednom pohranjena sjećanja  mogu  se poremetiti prilikom prisjećanja. Trag pamćenja je podložan promjenama i fluktuacijama svaki puta kada se ponovo aktivira prilikom dosjećanja
• To znači da je prisjećanje uvijek prisjećanje zadnjeg puta kada smo se određenog događaja sjetili, a ne izvornog sjećanja iz prošlosti kada se događaj odigrao.

Memorija prolazi REKONTEKSTUALIZACIJU I DEKONTEKSTUALIZACIJU

• svaki puta kada se neko sjećanje reaktivira, hipokampus ga rekontekstualizira na način koji je sličan, ali ne i isti, kao i izvorni trag koji je nastao hipokampalno-neokortikalnom aktivnošću.
• vremenom se sjećanja dekontekstualiziraju suparničkom interferencijom između sličnih višestrukih tragova, što istodobno dovodi do konsolidacije semantičkih sadržaja u korteksu i gubitku epizodičkih detalja
• svi detalji epizodičkih sadržaja na raspolaganju su samo dok su sjećanja još svježa. Kako ona stare, tako se pojedini detalji  nadomještaju rekontekstualiziranima, što može dovesti i do LAŽNIH SJEĆANJA

JE MENTALNI INTROSPEKTIVNI HOLOGRAM I CENTAR NARATIVNE GRAVITACIJE, iza kojeg stoji neurobiološka mašinerija (ne nesvjesni um) koja  veže različite  nesvjesne self sheme,   po potrebi konteksta zbivanja u mentalnom prostoru unutarnje ili vanjske percepcije.   Self sheme – tjelesna, socijalna,samopoštovanja, narativna, voljna, identitetna, perspektivna, autobiografska.   NO SELF NO EMOTION - YOUR SELF IS A STORY (LeDoux)

• EMOCIJE su povremena subjektivna prolazna u pravilu kratkotrajna konstrukcija mozga stvorena u nekom trenutku interakcije određenog stanja tijela i mozga s okolišnim ili misaonim kontekstom zbivanja “u glavi”.
•  EMOCIJE su afektivno-kognitivne KONSTRUKCIJE koje nastaju  interakcijom - senzornih i  mentalnih percepcija, sustava za ponašanje i uzbuđenje mozga i tijela, interoceptora i kognitivnih kortikalnih krugova i mreža. Ta konstrukcija se odvija u  mnogostrukim supkortikalnim i kortikalnim  regijama – generalnoj mreži kognicije (GNC) i velikim neuralnim skalama mozga (SN,DMN, CEN).   
• Emocije ne kontroliraju naše ponašanje više od kognicije (od drugih mentalnih kategorija), Cjelokupni mozak-um generira naše ponašanje, a ne jedno mentalno svojstvo. One nisu  esencija ili srž mentalnog, niti su dominantnije ostalim mentalnim fenomenima.
• Kod emocija treba razlikovati (1) uzbuđenost mozga i tijela, (2) ponašanje, (3) automatski, nesvjesni  koncept emocije, (4) svjesni osjećaj emocije (5) razmišljanje o emociji
• One nisu refleksi, one su pod utjecajem učenja i izražavaju se kroz (ne)fleksibilno i (ne)adaptivno  ponašanje, pod utjecajem su kulture i životnih iskustava
• Emocije nisu isključivo uzrok ponašanja i misli, već emocija može biti posljedica ponašanja i misli.
• Kognitivno i emocionalno nije u skobu, niti u ili/ili odnosu,  već u odnosu KONTINUITETA.

• HOMEOSTATSKI OSJEĆAJI nisu emocije – GENERIRANI IZ NEPRESTANIH  HOMEOSTATSKIH  (ALOSTATSKIH) OSCILACIJA  VISCERALNIH TJELESNIH SUSTAVA.  Mozak preko  interoceptorne mreže, (ANS+ humoralno, preko krvotoka)  komunicira s hormonalnim, imunološkim, gastroenterološkim, kardiovaskularnim, respiratornim sustavom. Svi ti sustavi funkcioniraju unutar određenog raspona po principu homeostaze i alostaze
• HOMEOSTATSKE OSJEĆAJE MOŽEMO OSJETITI KROZ TRI OSI 1. ENERGETIZIRANOST- ISCRPLJENOST, 2. NAPETOST – OPUŠTENOST, 3. UGODA I NEUGODA, obično svakodnevno osciliramo negdje oko sredine tih triju osi.

• sposobnost subjekta da percipira i bude svjestan svoje okoline, misli, osjećaja i vlastitog postojanja.
• Postoji više teorija: GLOBAL NEURONAL WORKSPACE (GNWT)  Dehaene, S., Changeux, J.P. (Baars), RECURENT PROCESING THEORY (RPT) Lamme V, (Block N), HIGHER ORDER THEORY (HOT) H.Lau, Brown, S.Fleming, DENDRITIC INTEGRATION THEORY Aru, J., Suzuki, M.,  (+  još 4-5 različitih  teorija)
• Dennettova 'teorija višestrukih nacrta' (multiple drafts theory) ističe da su mozgovi masovno paralelni sustavi bez središnjeg (kartezijanskog ) 'kazališta' u kojem 'ja' (self) sjedi i promatra svijet i upravlja ponašanjem. Umjesto toga, kontinuirano se obrađuje više NACRTA percepcija i misli i niti jedna nije svjesna ili nesvjesna sve dok je  sustav ne odabere i ne izazove odgovor. Tu postoji kompeticija i suradnja neuralnih legija - Za Dennetta je SVIJEST – “users interface” - ona je za samokontrolu 
• "Neuronska sintaksa" obuhvaća takozvana “neurobiološka slova i riječi" koja neurobiološke procese pretvaraju u mentalne pojave u svjesnom umu. Drugim riječima, svjesni i nesvjesni procesi nisu stvoreni od istih pojava, već nastaju istim neurobiološkim procesima. Lokalno-globalna kompjutacija  moždane kore i samoorganizirana složena dinamika moždanih ritmova nužni su sastojci subjektivnog iskustva u svijesti (Gyorgi Buzsaki).
• Ned Block ističe da svaki fenomenalno svjesni mentalni događaj ima nesvjesni dio koji prethodi svim svjesnim dijelovima, a kada svjesna percepcija nešto uzrokuje, neće uvijek imati smisla pitati se koji su aspekti uzročno učinkoviti. Čovjek ima tijek , struju svijesti u svojem budnom stanju i inteligentnom ponašanju, a “filozofski zombiji “ imaju struju nesvjesnih neurobioloških procesa,  s istim rezultatom inteligentog, kompleksnog i sofisticiranog ponašanja.
• Christof Koch je istaknuo nekoliko neuroznanstvenih tvrdnji u vezi fenomena –svjesnosti: Svjesnost ne zahtjeva ponašanje; Svjesnost ne zahtjeva osjećaje i emocije;  Svjesnost može biti disocirana od selektivne pažnje; Svjesnost ne zahtjeva jezik; Svjesnost ne zahtjeva  SELF – percepciju/osjet sebe (self-consciousness); Svjesnost ne zahtjeva dugoročnu memoriju.
• Zaključno bi rekli o svijesti: Kontinuirano pulsirajući mjehurići svijesti,  neprestano spontano niču i nestaju, tvore tijek svijesti. Sama svijest bez neurobiološke mašinerije (i kognitivnog nesvjesnog) nema nikakvu kompetenciju, međutim imamo inteligentno ponašanje bez svijesti.

SVI SMO SKLONI – MENTALNI SPINOVI  ( ili mentalne komfabulacije)

• Perceptivne iluzije, kognitivne iluzije i disonance, pristranosti, precjenjivanja/podcjenjivanja, kognitivni filtri, selektivna pažnja,  pogrešna uvjerenja, konfabulacije, racionalizacije, predikcije/predikcijske greške.

HOMO SAPIENSI SU UVUČENI U MENTALNI SVIJET POPUT GRAVITACIJE,  I TO PRVENSTVENO U SVIJET SELFA (sebe), VRSTE (drugih) I SOCIO-KULTURE

-Luiz Pessoa zagovara ponovno fokusiranje neuroznanosti - odmicanje od mentalnih pojmova i kategorija prema složenim oblicima ponašanja. Mentalni pojmovi - kao što su percepcija, spoznaja, djelovanje, emocije,  pažnja, pamćenje, donošenje odluka - epistemološki su sterilni. Neuroznanost/ kognitivna znanost  bi trebala nastojati razotkriti dinamičku spregu između velikih skala moždanih krugova i složenih, naturalističkih ponašanja.